Od samih početaka košarkaške igre u Zadru, koji sežu u dvadesete godine prošlog stoljeća, igralo se na raznim podlogama – od zemljane do betonske, i to na otvorenom, na mjestu današnje dvorane Jazine. Košarka se pod otvorenim nebom igrala sve do sredine šezdesetih godina 20. stoljeća, kada se igra postupno preselila u dvorane.
Godine 1964., Košarkaški savez Jugoslavije donio je odluku da će prvoligaši u sezoni 1964/65 morati imati dvoranu u svom gradu ili će sve utakmice igrati na strani. U nedostatku sredstava za izgradnju nove dvorane, Zadar je tada pokušao prilagoditi sportsku dvoranu u zgradi Arsenala, no ta opcija nije bila dugoročno rješenje.
Napokon, 1967. godine započela je izgradnja nove dvorane Jazine, koja je dovršena u rekordnom roku od 70 dana. Službeno otvorenje održano je 19. veljače 1968. godine, ligaškom utakmicom protiv Beograda. Prvi koš u Jazinama postigao je Miljenko Valčić, nakon klasične kombinacije s Krešom Ćosićem. Zadar je u toj povijesnoj utakmici slavio rezultatom 86 – 52.
Te iste godine, Zadar je u europskom natjecanju igrao protiv madridskog Reala, a Španjolci su inzistirali na postavljanju semafora i sata. Investicija je tada koštala značajnih 4 milijuna dinara, no Zadar je time postao domaćin prve televizijske sportske utakmice prenošene iz ovog grada. Reporter je bio legendarni Boris Mutić, kojem je to bio prvi profesionalni zadatak.
Čarolija Jazina trajala je punih 40 godina. Ova legendarna dvorana bila je mjesto odrastanja generacija košarkaških zaljubljenika te svjedok nekih od najslavnijih trenutaka zadarske košarke. Nerijetko su se utakmice igrale pred publikom koja je daleko nadmašivala službeni kapacitet od 3.000 mjesta – u ključnim susretima, u Jazinama se znalo nagurati i do 7.000 gledatelja!
S vremenom, Jazine su postale sinonim za "dvoranu s dušom", jedinstven prostor u kojem su mnogi klubovi i igrači osjetili što znači igrati protiv Zadra na njegovom terenu.
Godine 2004. započela je izgradnja nove dvorane na Višnjiku, koja je konačno dovršena 2008. godine. No, Zadrani nisu mogli zamisliti ljepši način umirovljenja Jazina – osvajanjem naslova prvaka Hrvatske 7. lipnja 2008. godine, KK Zadar se na najbolji mogući način oprostio od svoje legendarne dvorane.
"Nema više Jazina. Bez obzira na sjajno izdanje Tornada i dvostruko više gledatelja, bez obzira na miris nečeg novog, čistog, impresivnog, nove hodnike i dojam da će Višnjik biti najbolje popunjen i iskorišten od svih novih dvorana koje gradimo, to je rečenica koja je najviše zujala u glavi brojnim Zadranima na oproštaju od stare dame."
I zaista, Jazine su bile neponovljive. Višnjik je donio nove izazove i modernije uvjete, no nikada neće moći zamijeniti ono što su Zadranima značile Jazine. Ta dvorana ostaje trajno utkana u povijest zadarske i hrvatske košarke.
Danas, kada se prisjećamo legendarnih utakmica, naelektrizirane atmosfere, nesnosne vrućine i fanatične podrške s tribina, postaje jasno – Jazine nisu samo dvorana, one su emocija, priča, duh prošlih vremena koji će zauvijek ostati u srcima ljubitelja košarke.
